Sekretarica

Amateur

Sekretarica
Izašla je iz automobila pred zelenom zgradom poliklinike, onako kako to rade dame. Zamolila je vozaca da joj otvori vrata, a zatim se okrenula docekavši se sljubljenih nogu na plocniku, tako da se suknja tamno plavog kostimica koketno zadigne, tek centimetar iznad koljena. Pazljivo se zbigecala i pri odlasku izostavila rukavice, suncane naocale i nisku perli, kako ne bi ostavljala dojam pateticne starice. Sigurno je zakoracila kroz staklena vrata kao da ulazi u šoping centar i posjela se u cekaonicu, ignorirajuci u potpunosti prijemne šaltere i ljude koji su u redovima cekali pred njima. Nije sa sobom nosila uputnicu, nalaze niti fascikl u kojem bi se mogla nalaziti neka dokumentacija. Ispreplela je zaglavke prstiju, polozila ih na torbicu u krilu i smireno cekala. “Kao paucica Charlotte koja ceka da padne rosa”, pomislila je.

Znala je da je narucen u 9:30h kod doktora H. i znala je da nece kasniti. Uvijek je prvi dolazio na uredske sastanke koje je sazivao. Pogledom i prisustvom znao je izazvati osjecaj neadekvatnosti kod kolega, a samo jednom hladnom rijeci pohvale znao je izazvati ushicenje kod tajnica. Upravo zbog te strogosti i autoriteta, bila je ponosna što je upravo nju odabrao. Dogodilo se iznenada. Jednog je poslijepodneva predlozio da odu na ranu veceru. Jeli su i pricali o poslu, a zatim je istim, sluzbenim tonom upitao zeli li da uzmu sobu. Pocrvenila je i klimnula glavom, a vec u iducem trenutku gledala je kako uredno slaze svoju odjecu na stolicu – kravatu, košulju, odijelo, bijelu potkošulju i gace te odlazi pod tuš. Bio je u kasnim pedesetima, ali to joj nije smetalo. Ševio je sistematski i po unaprijed utvrdenom rasporedu. Nije se bunila. Tek kada bi skinuo sve sa sebe, smjela ga je dotaknuti, zagrliti i poljubiti. Tuširao se, lijegao u krevet i cekao da isto napravi ona. Zatim bi je poljubio u usta pa u vrat, igrao se njenim grudima i kada bi mu se ucinilo da se dovoljno uzbudila, krenuo bi je lizati. Radio bi to majstorski jezikom, zubima, bockao je sijedim vrhovima bradice i povremeno joj grabio sise. Svršavala je redovito, snazno i bucno, a on bi, zadovoljan postignutim, tada širio njene noge, ušao i izašao nekoliko puta i brzo postigao vruhnac, dok bi mu stimulirala bradavice.

Jednom, do dvaput tjedno. Jednom mjesecno vecera ili rucak. Pokloni za Bozic i rodendan. Poneko sluzbeno putovanje. I tako godinama, sve dok nije navršio šezdesetu i poceo gnjaviti sve oko sebe prvim znakovima starenja koje je primjecivao. Brigom o kosi koja se prorijedila. Sastojcima i nuspojavama tableta koje su se pocele mnoziti u maloj koznoj torbici, zbog koje su mu se podsmjehivali iza leda. Bilo je tu i onih znakova koje je primjecivala samo ona. Bilo mu ga je sve teze podignuti, a kada bi i uspjela, rijetko je više bio potpuno cvrst. Trudila se uciniti sve da bi mu to nadoknadila; izmišljala je bestidne price o zgodnim kolegicama i pricala mu ih polako, na uho. Izderala je koljena klececi ispod njegovog radnog stola, pušila mu, lizala ga, stiskala ga strateški za jaja. Jednom ga je cijelog izmasirala nekim mirisnim uljima u hotelskoj sobi u Pragu. Opcenito, naradila se rukama. d**go se jutro, odmoran i elegantan, zaputio na sastanak u središnjicu i tamo su mu, jednako elegantno, servirali rask** ugovora i sporazum o otpremnini. Bio im je preskup, prestatican, prestar. Njoj je bio dobar i ona ga je htjela za stalno, ali kad je izgubio funkciju direktora, kao da je izgubio i sve ostale. Vratio se doma onoj svojoj starici i nije reagirao na njene pozive, molbe, cak niti na ucjene. Njemu u inat, spetljala se s nekim dosadnim likom kojeg je novi glavni postavio za financijskog. Naucila se iskopcati mozak dok bi blebetao pa nije bio tako loš, a bio je i puno mladi, skoro njenih godina. Stajao mu je kao kišobran.

Nije ga vidjela dugo, biti ce uskoro petnaest godina. Nije bila svjesna da je još ljuta na njega, dok prije tri mjeseca slucajno nije u redu pred šalterom poliklinike vidjela onu njegovu kcer, kucku, kako ga narucuje za pregled. Ruzno je ostarila, ali ostala je bahata, glasna i prepoznatljivo rašcupana. I tako, stari danas dolazi kod onkologa, a paucica ga strpljivo ceka na klupi, skrivena medu staricama. Znatizeljna da vidi njegove bore, drhtaje, mozda i štap u rukama. Zeljna da ga pogleda s visoka i pravi se da ga nije prepoznala.

Tocno u 9 sati i dvadeset minuta kroz staklena vrata poliklinike ušao je bivši glavni direktor ugledne medunarodne kompanije i laganim se korakom uputio najblizem slobodnom sjedištu, oslanjajuci se na štap. Bez rijeci se obratio svojoj nervoznoj kcerki koja ga je slijedila i pokazao na šalter, a zatim pazljivo sjeo. Izvadio je rupcic iz dzepa i obrisao naborano tjeme. S d**gog kraja cekaonice ushiceno ga je promatrala još uvijek njegova, bivša tajnica.

Bir cevap yazın

E-posta hesabınız yayımlanmayacak. Gerekli alanlar * ile işaretlenmişlerdir